Zdravo svima,
Moje ime je Nina, imam 27 godina, živim u Sarajevu, radim i ponosni sam staratelj dva psa: Odie, engleski koker španijel koji ima 2,5 godine i Nea, Cane Corso kojoj je 10 mjeseci.
Njih dvoje poznati kao Los Banditos 😀 su dva vrlo ramažena psa sa vrlo jakim karakterima tako da vlasnik nisam, baš sam staratelj. U ovom blogu ću vam predstaviti zanimljivosti iz naših života.
Za početak
Cane Corso…Moram priznati do prije dvije godine meni potpuno nepoznata rasa.
Jednog zimskog jutra, šetajuci Odiea ugledala sam najslađe štene ikada…Tako velike šape i tako slatke okice još nisam vidjela. Od vlasnika saznam da je to Cane Corso, mužijak od 3 mjeseca.
To je bio početak jedne velike ljubavi – ne sa vlasnikom nego sa rasom 🙂 i sada već sa sigurnošću mogu tvrditi da sam doživotni zaljubljenik u Cane Corso.
Naravno počelo je razmišljanje o tome da li ja mogu sama da živim, radim i imam ne jednog, nego dva psa.Proces je potrajao, ali iduće zime tačnije početkom februara nazovem Mrkija i saznam da je Sara dobila štenad te da je jedna curica jos dostupna, ako budem izuzetno brza.
Ta curica se tada još zvala Nigra (sada Nea) i ovo je njen prvi javni nastup :
Tada mi je već trebalo biti jasno da se sprema za velike stvari 🙂
Početkom marta je uslijedila jedna duga preduga vožnja po snijegu i dolazak u Strajano uzgajivačnicu.
Sve priče koje sam čula o tome kako je Strajano savršena uzgajivačnica su potvrđene ali me Mrki dočekao malo zabrinut činjenicom da nemam baštu,da će dva psa biti u stanu a ja sama sa njima – da li ću ja to moći izvesti? Ja sam se bojala da će mi reći da ne mogu da vodim malu curu sa sobom, jer se neću moći brinuti o njoj.
Ne znam šta je bilo jače, moj strah da neću moći da mu objasnim u kojoj mjeri će biti voljena i zbrinuta ili oduševljenje što vidim nekog ko se na takav način brine o svakom svom psu.
Jer budimo iskreni za Mrkija svi štenci koji su Strajano ostaju zauvijek jednim dijelom njegovi, a to razvdaja prave uzajivače koji to radi iz ljubavi od ljudi koji to rade isključivo zbog profita.
Te noći sam također shvatila tačno značenje rečenice «psa odgojiš»…Pri prilasku Strajano boksovima gdje su odrasli Cane-i nisam se bojala ali mi nije bilo ni svejedno – ipak su to psi nevjerovatne snage a ja nepoznata osoba.
Osmjeh i način na koji je Mrki rekao «Slobodno ih pomazi!» i činjenica da se psi od 60 i više kilograma umiljavaju me zauvijek ubijedio u to da nema iskvarenog psa, ima samo iskvarenih vlasnika.
Šta sam tada znala o Cane Corso? Pomalo o porijeklu,o tome kako su predobri čuvari, to da su nježni divovi. Jedna od rečenica koju sam zapamtila je bila : “Ako nikada prije niste imali psa onda Cane Corso nije pas za vas” – i ovo se pokazalo istinito.
CC traži autoritet i ako nema čvrstog vođu u vama onda on ili ona vodi vas.
Nea danas ima 10 mjeseci i skoro 40 kilograma, prava je maza ,ali je i tvrdoglava baš “koliko je i teška”. Usput je odrastajući sa kokerom pokupila sve njegove fore, uvijek kažem Odie je Neu odgojio i svemu naučio, ne ja.
Ali danas već znam više toga o Cane-ima, od toga kako ih stvarno treba socijalizirati od prvog dana, to da stvarno brane vlasnika životom, ali i da mlada dama može spavati do podne bez ikakvih problema, i da je još uvijek štene potpuno nesvjesna svoje snage.
Ali više o tome u slijedećem nastavku…
Za sada Vam šaljemo pozdrave iz Sarajeva i
Odie, Nea & Nina